Na našoj stranici naći ćete kolačiće najrazličitijih oblika, veličina i ukusa. Većina njih je jestiva, ali tu su i oni drugi, računarski, koji služe kako bismo vam obezbedili što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnosti. Koristeći našu stranicu slažete se s korišćenjem kolačića i našom politikom privatnosti.

Da li je nedelja izgubila svoju draž?

Da li je nedelja izgubila svoju draž?

U trenutku kada pišem ovaj tekst, jedno nedeljno veče polako klizi na svoj počinak. Kroz misli mi prolaze dešavanja od ovog popodneva. Pre odlaska na spavanje, pripremamo se za ponedeljak i nove radne pobede i osećamo onu tako dobro poznatu nedeljnu gorčinu u stomaku. Bez obzira na sve, danas je bio lep dan.

Porodica se ovog jutra okupila kod bake na ručku. Četiri generacije su posle dugo vremena opet bile na okupu. Razgovor se vodio oko uobičajenih problema i nezadovoljstava, sve dok se ženska glava kuće nije umešala. Usmerila je temu na ručak, pijacu, stare običaje i dodala da je nedelja najmiliji dan.

Da li je nedelja izgubila svoju draž?

Ona je obukla svoju posebnu košulju, kosa joj je besprekorno počešljana, a ima i najlon čarape. Baka voli nedelju i nedeljne ručkove. Srećna je što smo svi na okupu posle toliko vremena. Jedino joj naš razgovor smeta. Kaže, ne valja se nedeljom o gadnim stvarima. Ubeđuje nas da danas treba da smo zahvalni, svečani i skromni. Njena deca razumeju pa pokušavaju da objasne nama, mlađoj generaciji, kako su oni nekad dočekivali poslednji dan sedmice.

Ovaj dan bio je uvek rezervisan za odmor, kuću i porodicu. Pre podne su se kupala i sređivala deca. Oblačila se najbolja garderoba, čista i besprekorno ispeglana. Pazilo se i na frizure.

Da li je nedelja izgubila svoju draž? Da li je nedelja izgubila svoju draž?

Spremao se ručak koji se obavezno jeo zajedno, za istim stolom. Bio je uvek malo bolji i koliko su okolnosti dozvoljavale bogatiji, nego tokom ostatka sedmice. Za stolom su se trudili da nadoknade propušteno, da popričaju o dešavanjima u svetu i neposrednom okruženju. Nakon obroka deca bi tako udešena i sita izlazila na ulicu. Igrali bi se, potpuno bezbrižni i spokojni. S predvečerjima bi im se pridružili i odrasli. Oni bi zauzeli prostore ispred kapija i raspredali o događajima, poslovima i novim mogućnostima.

Dok se njihova sećanja nižu u glavi mi se javljaju rečenice iz dela “Proljeća Ivana Galeba” Vladana Desnice:

“U nedjelju je sunce više sunce, a tišina više tišina nego u druge dane. Još u djetinjstvu činilo mi se da se u nedjelju sunčane opekline na kupanju dobiju kud i kamo lakše i brže nego radnim danom. U nedjelju i bube sporije gamižu i sokovi u bilinama sporije struje… I nedjeljna sam popodneva, čini mi se, iznio iz djetinjstva. Uopće, sve, a ma baš sve, iznosimo iz djetinjstva! U starosti se svakim danom sve više tome uvjeravamo. Sve osnovne ljudske stvari izvlačimo iz djetinjstva. A naročito svu našu prćiju senzibilnoga. Takve stvari većina ljudi po izmaku djetinjstva uopće nije više sposobna da nauči. Pa tako u djetinjstvu naučimo i što je nedjeljno popodne.”

Razmišljam i poredim moje vikende sa onima koje su ispunjavale živote baka i mojih roditelja. Nisu ni nalik. Danas jurimo radnim danima, sve više i vikendom. Jurimo da stignemo propušteno, jurimo čak i da uživamo i iskoristimo dan. U mom gradu još jedino nedeljom ujutru može da se oseti neka razlika između nje i nekog drugog dana. Popodne se već sve vrati u standardni radni tempo. Pitanje je koliko dugo će se i to održati.

Hoće li naša deca moći da razumeju prethodne rečenice, kad su čak i nama ostali samo obrisi sećanja.

Da li je nedelja izgubila svoju draž?

Vremena su se promenila, pandemije se dešavaju, a običaje smo morali da prilagodimo. Nedelje su izgubile svoj stari sjaj, skoro potpuno nekadašnju eleganciju, ali o porodičnim okupljanjima i ručkovima još uvek može da se debatuje. Ostaje nam šansa da se za njih borimo. Nesumljivo da ćemo morati da napravimo neke kompromise, pomiriti se sa tim da imamo manje vremena za viđanja, da nekad treba i da poručimo gotovu hranu ili organizujemo sve u nekom drugom zgodnijem obliku.

Bilo kako bilo, prava suština nedelje su odmor, mir, zahvalnost i ljubav. Ono što je isključivo u nama i najvažnije što treba očuvati i preneti na buduće generacije. Skroz je u redu prilagoditi se novom, bržem načinu života, ali hajde da i pored toga ubacimo makar tračak onog starog divljenja nedelji. Okupite porodicu, obucite najlepšu haljinu i napunite baterije, srca i emocije pozitivnom energijom. Sigurni smo da će nam svima prijati.

OCENI Priču
Broj glasova: 6